Svi aspekti
utorak, 30.12.2008.
Pas koji laje ne grize
Netko se grize u sebi,
Netko grize nokte,
Netko grize točno određene osobe,
Netko grize sve i svakog oko sebe.
Svi oni grizu.
Treba im dobaciti kost.
Možda neku igračku.
Nešto, bilo što.
Nešto što vole grickati.
Što vole, lako je otkriti.
Ispružiti ruku, neee!
Dobaciti kost.
utorak, 02.12.2008.
Mojih pet minuta
Mojih pet minuta osvane kad svi napokon odu. Gosti, ukućani. Preostaje mi samo isključiti tv, i mojim domom zavlada tišina, mir. Napokon mogu odahnuti. Nitko me ne prekida u već započetoj aktivnosti, nitko ne zanovijeta.
Telefon, taj izdajnik, uvijek zvoni kad ne treba. Trebala bih ga isključiti. Kad vidim tko me zove dođe mi da ga zabijem u zid, ipak ljubazno se javim. Taj se ne skida i ne skida sa žice. Kako da mu objasnim da troši mojih dragocjenih pet minuta. Nikako ne mogu doći do riječi. Nisam ni dovoljno veliki gad , da mašem slušalicom po zraku, i samo povremeno kažem, da, da.
Vrijeme ode. Mnoštvo dobro složenih planova ostalo je netaknuto.
Graja se vratila, tišine nestade, slušalica poklopljena. Daj ovo, daj ono, nećuuuuuuuuu...
petak, 21.11.2008.
Postojim li?
Danas je svanuo jedan od onih dana kad se moram dobro uštipnuti za obraz da otkrijem jesam li živa.
Sprema se velika strka, utrka. Trebala bi sudjelovati. Lijenost i malodušnost zahvaća svaku moju stanicu.
Ne vidi se golim okom, jer se još uvijek krećem. Ipak znam da se događa, već vidim što će se zbiti ako uskoro ne otkrijem patent koji bi me maknuo s ovog mjesta.
Ne bi trebalo tako biti, nema nikakvog vidljivog razloga.
subota, 25.10.2008.
Tko je objektivan
Ne vjerujem onome koji govori o nečemu gledajući iz samo jednog ugla, uvjeravajući me da je ili crno ili bijelo, jer nikada nije samo crno, ni samo bijelo.
Takvo izlaganje meni je znak da je nešto vrlo bitno ispušteno iz vida.
Više vjerujem onome, koji kad govori o nečemu, u drugoj rečenici pobija prvu i skače sam sebi u usta.
Za mene je to pouzdan znak da je problem dobro sagledao sa svih strana, izraz je njegovog poštovanja i povjerenja u mene da ću iz njegovih riječi znati prepoznati istinu, bez da mi nasilno natura, kakvo bih trebala imati mišljenje.
Želim razmišljati svojom glavom, dajte mi informaciju, nemojte mi govoriti što da mislim.
petak, 17.10.2008.
Neispunjena očekivanja
Tresla se brda rodio se miš.
Najave su bile eksploziovne, plakati veliki, šareni, sjajni papir, mašta je radila sve u šesnaest. Baloni su se prenapuhali i odletjeli u oblake. Kako stvari stoje, tamo će i ostati. Odbili su prizemljiti se, na bilo koji način, u oblacima je bolje, kažu.
Zemlja je postala vrlo nesigurno mjesto za njih.
ponedjeljak, 18.08.2008.
Kućanski poslovi
Iz dana u dan primjećujem kako mi kućanski poslovi postaju sve mrskiji. Kako sam u svome domu jedina nezaposlena osoba, nekako je normalno da se ja bavim tim za mene sve dosadnijim i zatupljujućim poslovima.
Na prijetnje da ja više ne želim sve raditi bližnji nisu reagirali. Oglušili su se.
Odlučila sam zabušavati i pronaći vremena za stvari koje volim. Već duže vrijeme
zabušavam. Nitko nije ništa primjetio. Sad već ja primjećujem da bi mi se previše toga moglo sručiti na glavu. Odlučim ih obavijestiti o svome namjernom zabušavanju kroz duži period.
Odvraćaju da je sve u redu i da mogu nastaviti tako.
Varaju se, sistem ima ogromnu pogrešku.
utorak, 12.08.2008.
Kojom brzinom kuhanje izumire
Danas sam dobila ručak. Uručen mi je uz riječi: Izvoli, ti to ne znaš napraviti. Najradije bih ga vratila. Nije mi fino to što sam dobila. Baš sam nezahvalna. Takvi dobiveni ručkovi ubijaju moju volju za kuhanjem.
subota, 09.08.2008.
Pogled s mog prozora
Zanima me, kako sve što gledam kroz svoj prozor utječe na kreiranje moje stvarnosti. Bi li moji postupci bili drugačiji, kad bi slika pred mojim očima bila znatno drugačija.
